Kao sto sam obecao hyper space pogonom se vracam tamo gdje sam stao prije koncerta
duranovaca u Beogradu. Daklem idemo ponovno
1984! To je bila godina u kojoj sam otkrivao mnoga nova imena za mene, ali i godina kada sam otisao na svoj
prvi koncert u zivotu sa nesto vise od
13 proljeca u svojim nogama. Odabir je bio zaista cudan jer u to vrijeme jois uvijek sam konzumirao uglavnom stranu muziku, a pomisao na ista domace budilo bi u meni veliku odbojnost i gadjenje, no prvi koncert u zivotu bio je koncert
BAJAGE & INSTRUKTORA POZITIVNE GEOGRAFIJE u tadasnjem
DOMU MOSA PIJADE (danas je to
OTV DOM)!
Kako sam dosao do tog koncerta? Pa u to vrijeme ostvario sam zaista dobro prijateljstvo sa prijateljom iz osnovne skole, njegove ime je
Boris, ali smo ga svi iz ne znam kojeg razloga zvali
Borisko:) Ne moram ni spominajti da smo se nas dvojica najvise skompali upravo zato sto smo bili "zaludjeni"
duranovcima. I tako malo po malo prvo smo crpili samo teme vezane za omiljeni band, a onda smo presli i na ostale muzicare.
Borisko je bio inficiran muzikom kao i ja, pa ajmo reci cak i vise u nekim stvarima. Tako mi je cesto znao spominjati neka domace muzicka imena za koja ja nisam niti zelio cuti, a da pri tome nisam poslusao niti jednu jedinu pjesmu. Sredinom te
1984 pojavilo se novo ime na domacoj muzickoj sceni,
BAJAGA & INSTRUKTORI POZITIVNE GEOGRAFIJE. Naravno
Borisko mi je po citave dane punio glavu sa njima i stalno pjevusio neke od njihovih pjesama, a njihov prvi album
"Pozitivna Geografija" nerijetko se vrtila na mom gramafonu kada bi
Borisko dosao kod mene sa tim vynilom ispod ruke. Malo po malo poceo sam prihvacati neke pjesme kao sto su
"Mali Slonovi" ;
"Tamara" ;
"Pustite Me Druze".
Na jesen
1984 sada vec skroz popularan bivsi gitarista
RIBLJE CORBE trebao je imati jos jedna u nizu koncerta u Zagrebu, ovog puta u
DOMU MOSA PIJADE.
Boriskov pritisak je bilo nemoguce izdrzati i jedino sto sam mogao je bilo pristanak da odem sa njime na spomenuti koncert! Kod kuce nisam imao vecih problema starcima objasniti kuda idem, uz klasicno:
"pazi sine sto radis", uputio sam se sa svojim prijateljom na prvi koncert u zivotu. Jos i danas se sjecam kako me prala trema kada smo dosli pred sam
DOM MOSA PIJADE. Hrpetina ljudi svi od reda stariji od nas dvojice, gurali su se da zauzmu sto bolju poziciju prije ulaska u samu dvoranu. Osjecao sam se skroz zbunjeno i izgubljeno, ali nisam zelio to pokazati. Iako je
Borisko bio moje godiste, cak 2 mjeseca mladji, bio je u to vrijeme puno vise razvijeniji od mene, bio je visi, jaci i zapravo je bez problema mogao proci za jednog 17-ogodisnjaka, dok sam ja i po godinama i po izgledu bio klinac. Konacno su nas pustili u dvoranu, krenuo je stampedoo, i nas dvojica smo uspijeli doci do nekog 7-8 reda od stagea. U tom trenutku svi su mi se cinili vislji od mene, mada naravno to i nije bilo bas tako. Stisnuti u gomili cekali smo pocetka koncerta, a onda je krenulo! Nema sanse da znam redoslije pjesama, ali naravno tu vecer band je svirao sve pjesme sa svog prvog i jedinog tada albuma. Uzivao sam zaista, svijetla reflektora sa bine, jak zvuk koji se sirio sa zvucnika, osvojili su me na prvu loptu. Naravno sreca je bila sto sam dosao na koncert banda koji je stvarno tada bio jako dobar, zeljan uspijeha sa stvarno dobrim pjesmama. Publika je bila fantasticna tu vecer, pjevali su svaku pjesmu od prve do zadnje rijeci pa mi je bilo cak u nekim trenucima neugodno sto i sam ne znam sve textove. Jedna pjesma mi je tu vecer posebno zapela za uho, ali u tom trenutku nisam pojma imao kako se zove, no vidio sam po odusevljenju publike da je svi vole. Na samom kraju koncerta desila se jedna stvarno nesvakidasnja anegdota, naime na samom bisu kad je band zavrsio zadnju pjesmu, bubnjar je kako se to radi na koncertima zavitlao svoje bubnjarske palice u publiku kao mali suvenir, jedan od te dvije palice pala je direktno meni na gornji dio sake. Epilog je bio najgori moguci, palica se odbila od moje sake i netko ju je drugi uhvatio, a ja sam dobio kvrgu i masnicu koju sam nosio slijedecih mjesec dana.
Pun pozitivnih dojmova nakon koncerta, prvo sto sam napravio slijedeci dan je bilo da sam otisao u ducan sa vynilima i kupio isti onaj album s kojim me je moj prijatelj
Borisko danima "maltretirao". Osim sto su mi stvarno sve pjesme bile sada odlicne, najvise me zanimalo kako se zove pjesma koja mi se posebno svidjela na koncertu!? Naravno odmah sam saznao da se zove
"Poljubi Me" i vrtio sam je danima. Do kraja iste veceri znao sam citav text napamet i vec se hrustio na novi koncert
BAJAGE kako bih i ja mogao gromoglasno pjevat sve pjesme od prve do zadnje rijeci. Ova pjesma mi je i danas jednako draga i lijepa pa stvarno zasluzuje da postavim ovdje njezine rijeci:
Mesec je mlad, a noc je vrela, padaju zvezde padalice
A meni kaplje znoj sa cela, mrak je i ne vidim ti lice
Dole pod nama cuje se kako skripe tockovi nocnih sofera
A ja te volim u mrklom mraku, na zadnjem spratu solitera
*
Poljubi me, dotakni me usnama, sa usnama
k`o zgazenim tresnjama
Poljubi me, dotakni me usnama, sa usnama
k`o zgazenim tresnjama
*
Mesec je mlad, a noce je vrela, zvezde se roje iznad glave
Vece mirise na pozno leto,a ti na retke poljske trave
Ponekad kada blesne svetlo, velike neonske reklame
Ugledam tvoje macije oci kako me miluju iz tame
*
Poljubi me, dotakni me usnama, sa usnama
k`o zgazenim tresnjama
Poljubi me, dotakni me usnama, sa usnama
k`o zgazenim tresnjama
Od tog koncerta shvatio sam kako su predrasude glupa stvar i veliki neprijatelj. Imao sam neko svoje misljenje da domaca muzika jednostavno ne moze biti dobra i kvalitetna i naravno jako se prevario. U redu, filter je i dalje bio puno veci za domacu muziku u odnosu na stranu, ali shvatio sam da ima puno dobrih izvodjaca i njihovih pjesama.
BAJAGA je probio led i bio sljedece dvije godine moj najdrazi domaci izvodjac na cije sam koncerta sa veliki veseljem hitao:)
Stvarno veliki hit polucio je veliko interesovanje nas klinaca za ovim bandom. Vrlo brzo smo saznali kako se radi o njemackom triu sto nas je dosta zbunilo jer nismo si nikako mogli objasniti kako tako tecno pjevaju na engleskom:) Vrlo brzo je uslijedili novi singlovi: "Sounds Like A Melody" i "Forever Young" koji su mi bili tek mrvicu losiji od prvog single. Ulaskom u 1985 band izdaje cetvrti single sa fenomenalnog albuma "Forever Young", pod nazivom "The Jet Set". Naravno sa ovako dobra 4 singlea nije uopce bilo pitanje da ne kupim taj album.
Dok su ALPHAVILLE briljirali te 1984, jedan drugi band je poprilicno uprskao stvar nakon sto je 1982 i 1983 imao 2 za redom sjajna albuma. CULTURE CLUB izbacili su 10. mjesecu single "The War Song" koja je bila stvarno mega hit, jos jedna pjesma sa zaraznim refrenom sa muzickom podlogom sa elementima koracnice. Potvrda popularnosti je bila izvrsna pozicija na UK chartu, osvojeno je 2. mjesto. No to je bio pocetak kraja, album pod nazivom "Waking Up With The House On Fire" izlazi nedugo zatim, mada i on zauzima izvrsno 2. mjesto na UK chartu albuma ne pruza gotovo nista i vjerojatno zahvaljuci single "The War Song" kratko ostaje na tako dobroj poziciji. Drugi single izlazi u 12. mjesecu pod nazivom "The Medal Song" prolazi jako lose i tako zavrsava tek na 32. mjestu UK charta. Album sam naravno kupio istog dana kada je izasao kod nas i jako se razocarao jer osim spomenuta 2 singlea niti jedna druga pjesma mi nije bilo dobra. Shvatio sam da je jos jedan band izgubio dobre pozicije kod mene. 
