HI-FI

Dosla je 1984 i na muzickoj sceni je bilo sve bolje. Konkurencija je bila sve jaca i jaca. Osjecala se full pozitiva jer iako su 80-e bile po imageu zaista grozne, prepune nepotrebnog kica, u svijetu je zaista vladao mir i blagostanje, a muzika je jednostavno bila fenomenalna. Izvodjaci su se nadmetali tko ce napraviti bolju pjesmu, ali bas onako medjusobno davajuci poticaje jedni drugima, kako bi se reklo bila je skroz zdrava konkurencija. Uostalom to je godinu i pol dana kasnije dokazano na LIVE AID koncertu, jer nikada prije nije svijetska muzicka scena bila toliko slozna:)

Ja sam i dalje sakupljao vyinile, ali bilo je vrijeme za jednu radikalnu promjenu! Naime jos uvijek sam vrtio ploce na prastarom mono gramafonu vrlo loseg zvuka, a audio kazete snimao na nista boljem kazetofonu i to me zaista smetalo. Prvi razlog je bio sto sam shvatio da cu na starom gramafonu unisiti sve vynile koje kupim, drugi razlog je bio taj sto nisam mogao presnimavati pjesme direktno sa ploca na audio kazete i treci razlog sto mi je stvarno dojadilo slusati omiljene pjesme u tako losem zvuku. Pocelo je "obradjivanje" mame da mi kupi HI-FI liniju. Nakljukan savjetima svog susjeda koji je imao takve podatke u malom prstu bacio sam oko na jedan model HI-FI linije marke SHARP. Svoj dosta dobro opremljen ducan imali su u samom centru Zagreba, na popularnom "cvijetnjaku". U to vrijeme SHARP je dosta dobro kotirao, bili su jedni od rijetkih koji su tih godina imali svoje predstavnistvo u Zagrebu sto je davalo ipak neku sigurnost. Kako mi mama stvarno nije znala cesto reci "ne", tako sam i u ovoj misiji uspio i pala je odluka za jedan model mini HI-FI linije.

Taj dan nikada necu zaboravit, bio sam zaista vidno uzbudjen sto cu imati svoju liniju i sto cu konacno moci slusati ploce na kvalitetnom gramafonu i snimati puno kvalitetnije audio kazete i naravno "nafrljiti" muziku onako posteno:) Kad smo usli u ducan za pocetak je krenuo hladan tus jer mini linija koju sam zelio kupiti nije bila na skladistu, a nova posiljka je trebala stici tek za 2 mjeseca. Naravno, meni je cekanje od 2 mjeseca tada izgledalo kao 2 godine i obuzela me tuga. Nesretno sam tapkao po ducanu kada me mama upitala: "zar ti se ne svidja niti jedna druga muzicka linija?". Ne moram niti opisat kako sam se u tom trenutku osjecao, nakon hladnog tusa razisli su se tmurni oblaci i granulo je sunce! Stvarno se nisam nadao da ce se tako nesto dogoditi tako da sam bio odusevljen. Vrlo brzo sam pokazao mami HI-FI liniju koja mi se svidja, ali cekao sa nevjericom jer je bila duplo veca od one mini linije i kostala je odprilike 50 % skuplje i radilo se zapravo o modelu koji sam prvo htio, ali kako je bila dosta skuplja odustao od nje. Mama ko mama, prvo je malo stajala, gledala liniju, pa gledala mene, pa opet liniju, pa opet mene, zatim je vjerojatno pala kalkulacija u glavi i na kraju izustila carobne rijeci: "uredu, uzet cemo ovaj model", okrenula se prema prodavacu i platila robu. U tom trenutku osjecao sam se kao kralj na vrhu svijeta, smijeh nije silazio sa mog lica. Ipak malo je poremetilo slavlje to sto smo po HI-FI liniju morali ici u skladiste koje je bila na rubnom dijelu Zagreba. No kako sam na papiru vec bio sretan vlasnik tog cuda vise moju srecu nije moglo pokvariti nista.

Citav sljedeci dan sam sastavljao svoju HI-FI liniju. Bila je od 6 glavne komponenti: pojacalo, kazetofon, radio, gramafon, par zvucnika + ormaric! Asistirali su mi naravno nezaobilazni susjed i tata. Na kraju popodneva sve je bilo na svom mjestu i mogao sam zapoceti povjesno polaganje prve ploce na skroz nov gramafon. Odabir je pao naravno na duranovce i album "Seven And The Ragged Tiger", pocelo je nadprosjecno pucketanje ploce jer je stari gramafon uzeo svoj danak na svim mojim plocama koje je vrtio. Naravno u pocetku me to nije smetalo jer je zvuk bio nemjerljivo bolji na novoj liniji nego li sam slusao do tada. Sreci nije bilo kraja, a ja sam jos duboko u noc stiskao mnogobrojne gumbice i otkrivao njihove funkcije.

Na samom pocetku 1984 bio sam prvi klinac u svom razredu koji je imao vlasitu HI-FI liniju, vjerojatno jedan od prvih i u kvartu. Za mene kao jednog 13-0godisnjaka to je bila velika stvar. Muzika mi je znacila puno, dalje sam nastavio kupovati vynile i mogao ih slusati na odlicnoj opremi. Ne moram ni spomenuti da sam od tog trenutka snimao audio kazete svim dragim prijateljima i na neki nacin napravio hrpu "ovisnika" za kvalitetno snimljenim audio kazetama na kojima su pjesme bile od pocetka do kraja, bez ikakvih sumova i krcanja...