3 od 3

"Love, love on your side, cos you got love, love, love on your side" je pjevusio Ratko dosta cesto. Radilo se naravno o THOMPSON TWINS, zanimljivom triu koji se skroz polako dosuljao do mojih usiju, upravo kao Ratkovo otkrice . Iako je ovaj single pod imenom "Love On Your Side" bio obajvljen skroz na pocetku 1983 godine, ja sam je poceo slusati tek krajem iste godine u vrijeme kada je vec bio aktuelan single "Hold Me Now" koji je najavljivao skroz friski album. Obje pjesme su mi bile izvrsne, a band je sa sljedecih nekoliko singleova zauzeo znacajan status kod mene...

2 od 3

"Club tropicana, drinks are free, fun and sunshine - there`s enough for everyone, all that`s missing is the sea, but don`t worry, you can suntan" pjevusilo se od ljeta 1983, pjesmica je zaista bila zarazna i stvorena za disco klubove po kojima jos nazalost nisam isao jer sam bio pre mali. No WHAM! sam prepoznao upravo po pjesmi "Club Tropicana" i cesto je vrtio. Sjecam se da sam je upravo ja prvi puta pustio Ratku kojem se odmah svidjela. Kopanjem po raznim casopisima i pricama starije ekipe saznao sam za album "Fantastic" koji je bio prvi album ovog dua. Nisam ga kupio tada jer osim "Club Tropicana" ostale pjesme nisam znao. No kasnije sam skroz poludio za whamovcima i svrstao ih medju najbolje bandove u 80-ima! Ali i onjima ce ici zasebna prica jer su to zasluzili...

1 od 3

Izlaskom albuma "Seven & The Ragget Tiger" opasno se blizio kraj 1983 godine, koja je bila too strong po muzici kao sto sam vec rekao. Ipak jos uvijek je bilo mjesta za upoznavanje nekih novih imena. 2 od 3 koja cu navesti "opet" mi je otkrio Ratko koji je stvarno u to vrijeme pokazivao nevjerojatan interes za muziku i nos za dobre bandove.

FRANKIE GOES TO HOLLYWOOD bio je ime koje mi je Ratko samo jedno popodne promrmljo!? Pogledao sam ga i rekao da ponovi. Naravno opet je rekao to ime, a ja ko is topa: "koji su ti sada ti?!", a on se samo nasmijao i rekao: "ne znas, ha" i sav sretan potvrdio svoju premoc. Naime citavo djetinjstvo nas dvojica smo se volili nadmetati i dokazivati. Bila su to dobronamjerna dokazivanja, mada je Ratko cesto znao pretjerati i naljutiti me, no sa godinama se to fino izbalanisralo i sada su ta prepucavanja samo smjesne uspomene. No vratimo se Frankiecima kako smo ih nas dvojica od milja zvali! Sta sam mogao, slegnuo sam ramenima i potvrdio jos jednom da nemam pojma tko su. Ratko je izvukao neku staru ofucano kazetu (u to vrijeme smo koristil samo takve) i stavio je i moj kazic. Krenula je stvarno zanimljiva pjesma, puna ritma, bas nagroovana. Naravno radilo se o prvom singklu FGTH "Relax" koji je vec dobro debelo razorio UK chart. Svidjela mi se na prvu loptu i rekao sam Ratku da stvarno ima nos za dobru muziku. "Relax" je krajem 1983 i pocetkom 1984 provela 5 tjedana na prvom mjestu UK charta sto je zaista venserijski uspijeh. No to je bio samo pocetak price pod imenom FRANKIE GOES TO HOLLYWOOD, price koja je zapocela krajem 1983, dominirala na svijetskoj muzickoj sceni sljedece 2-3 godine, da bi sredinom 1987 trajno nestala sa scene. Kako je sve bilo pricat cu u posebnoj prici o Frankiecima...

RATKO & THE RAGGED TIGER!

Nevjerojatno ali istinito, moj najbolji prijatelj Ratko uspio je kupiti treci studijski album duranovaca "Seven & The Ragget Tigger" prije mene:)))

Prica ide ovako: dolazim iz skole i okrecem telefonski broj Ratka, on se javlja i ja ga naravno pitam kao svaki dan kada smo se culi sto radi. Kad ono njegov odgovor: "evo slusam novi album duranovaca i fakat je super". Najedanput muk sa moje strane slusalice jer ne vjerujem da nisam imao pojma da je album izasao kod nas. Prvi trenutak postavljam pitanje dal je mozda album pusten na radiu, na sto dobivam negativan odgovor. Postavljam jos par smijesnih pitanja i shvacam da covjek stvarno ima novi album. Kako smo u to vrijeme stanovali zgrada do zgrade, brzo oblacim tenisice i trcim do njega. Brzinom "munje" zvonim mu na vrata i on otvara sa omotom "Seven & The Ragget Tiger" u rukama. Dolazimo do njegove sobe gdje se vec naveliko vrte nove pjesme. Stojim nasred sobe, sve gledam plocu kako se vrti na gramafonu i ne vjerujem. Polako pokusavam smiriti strasti i pricam s Ratkom. Naravno u glavi mi je samo jedna stvar, pravac centar grada i kupovina albuma. Ratko se i dalje zadovoljno smjeska jer on svoj trofej ima. Pozdravljamo se i ja "letim" brzinom "munje" na bus 108 prema centru.

Na putu, opet mi struji samo jedna misao kroz glavu: "pa nece valjda biti peh kao sa prvim albumom koju je bio rasprodan i jos ga nemam na vynilu". Uljecem u ducan Jugotona u Bogovicevoj ulici kad tamo melem za moje oci, preko nekoliko polica sjaji se moj album! Sav sretan grabim svoj trofej, placam ga na blagajni i sada ipak nesto lakseg koraka grabim kuci. Ritual prslusavanja novog albuma traje duboko u noc.
Drugi dan komentiramo Ratko i ja kakva nam je koja pjesma i zakljucujemo da se radi o vrhunskom albumu. Vrlo brzo izlaze mi favoriti albuma, a pjesma "New Moon On Monday" kao najbolja pjesma duranovaca tog vremena.

NIK KERSHAW

Malo vise od one hit wondera bio je NIK KERSHAW. Pojavio se krajem 1983 sa prvim singlom "I Won't Let the Sun Go Down On Me". Zanimljivo je da ova pjesma nije napravila neki dar-mar na top listama kod svog premijernog izdanja, ali je nesto kasnije reizdana, tocnije u ljeto 1984 i tada stigla na broj 2 UK charta! Za to drugo mjesto nakon reizdanja pomogao joj je drugi single "Wouldn`t In Be Good" koji je odmah zasjao u top 5 takodjer UK charta.
Obje pjesme sam prepoznao odmah i svidjele su mi se jako. Pogotovo "Wouldn`t In Be Good" koju je pratio izvrstan video spot u kojem sam NIK KERSHAW ima nekakvo monokromatsko odijelo u kojem se vrte razliciti filmici, za tadasnje vrijeme spot je bio stvarno wow!

Prvi album naziva "Human Racing" izasao je kod nas na zalost sa dosta velik zakasnjenjem, ali nije me smetalo previse i kupio sam ga sa velikim gustom. Nakon nekoliko preslusavanja samo sam se uvjerio da mi je NIK KERSHAW jako dobar pjevac. Osim 2 mega hita sa tog albuma strasno su mi se svidjele naslovna pjesma "Human Racing" ; "Bogart" i "Dancing Girls". Pogotovo ova zadnja jer je otvarala album pa sam je nekako najcesce vrtio cak i kad nisam citav album preslusavao. Prosjek tog albuma mi je bio odlican, 50 % pjesama bile su mi skroz dobre i sa veseljem sam svaki puta na TV-u pogledao neki od spotova.


Nakon prvog albuma NIK KERSHAW je vrlo brzo nastavio "zlatan nitz" i u 1984. Drugi album nazvan "The Riddle" objavljen je krajem 1984, najavio ga je istoimeni single. Pjesma je bila skroz svijeza, veliki pomak, skroz bogata instrumentima. Uvod u pjesmu izveden sa vojnim bubnjem kao koracnica bio je pun pogodak, posebno sam pao na extended mix ove pjesme jer upravo taj bubanj na samom pocetku je produzen, u sredini pjesme koristile su se frulice koje su skroz obogacivale zvuk pjesme i naravno nezaboravno fuckanje kroz skoro citavu pjesmu. Tjekom 1985 skinuta su jos 2 hit singlea, "Wide Boy" koja mi je bila nesto slabija od prvog singlea i "Don Quixote" koja me ponovno oborila s nogu! Vise nije bilo sumnje, ovaj pjevac postao mi je jedan od drazih muskih solo izvodjaca. Potvrdu izvrsnog statusa kod mene zakljucio je izvrstan nastup na LIVE AID-u, ali o tom dogadjaju cemo nekom drugom prilikom.

Od treceg albuma ocekivao sam jako puno, a dobio jedno veliko nista. Ne samo da nisam nikada kupio taj album, nego sve do kraja 1989 nisam cuo niti jednu jedinu pjesmu sa tog albuma koji je izasao 1986. Potpuni komercijalan krah dozivo je NIK KERSHAW nakon 2 izvrsna albuma i vise se nikada nije vratio na top chartove. Doduse pokusao je sa jos jednim albumom 1990 nesto uciniti, ali bez najmanjeg rezultata. Trebalo je prihvatiti cinjenicu da je kod nekih slava zaista kratkog daha i ostaviti u lijepom sjecanju 2 izvrsna albuma covjeka zvanog KERSHAW, NIK KERSHAW.

ONE HIT WONDER

Ta 1983 godina po muzici je zaista bila too strong. Na top chartovima svaki tjedan su prstale nove stvari, novi izvodjaci. U biti bio je teski gust zivjeti muziku, ali trebalo je imati zaista veliku vjestinu sve to poloviti. Meni naravno nije to bio neki veliki problem jer sam stvarno uzivao. Poceo sam otkrivati puno toga i zapravo shvatio da mi najvise lezi pop muzika. Javljala su se nova imena izvodjaca od kojih su mnoga ostala samo one hit wonder. U prijevodu bi to znacilo da su bili kratkog vijeka, sa jednim do dva hit singlea i nakon toga ili potpuno nestali sa muzicke scene ili nikad vise nisu dozivjeli trenutke slave. No njihov trag je bio neizbrisiv jer su napravili nezaboravne pjesme.

Pa krenimo redom o nekim imenima koja su mi urezana u sjecanje i danas ih vrlo rado zavrtim. "The Politics Of Dancing" je pjesma koja se pojavila krajem 1983, grupa se zvala RE-FLEX. Izvrsnog ritma sa vrhunskim video spotom koji sam vidjao samo te godine. Uglavnom spot nije bio nista spektakularno, ali ostao mi je u sjecanju bassista banda koji svira bass i isto vrijeme se rolla i to na krovu zgrade. Sada vrlo smjesno, ali meni tada zaista dojmljivo. Cesto sam je vrtio tada kada je bila aktuelna, a vrhunac je bio naravno posjeta susjedu koje je naravno imao 7" single. Ja na zalost nikada nisam postao vlasnik ovog vynila jer su kod nas singleice vrlo rijetko izlazile.
Druga pjesma koju bih izdvojio kao jednu od najboljih u 1983 je "Owner Of A Lonely Heart", ovog puta se nije radilo o one hit wonder bandu jer je band YES prasio jos od daleke 1969 i imao iza sebe hrpetinu albuma. Ja naravno u trenutku kada se ovaj single pojavio nisam imao pojma da imaju iza sebe toliki rad. Mada nisu bili one hit wonder na svijetskoj razini, na mojoj su bili jer vise niti sa jednom pjesmom niti prije niti poslije nisu kod mene izazvali nikakav interes, ali zato mi je "Owner Of A Lonely Heart" jedna od najboljih pjesama ikada:)

Synth pop je stvarno bio popularan u prvoj polovici 80-ih. Tako se te 1983 pojavio simpatican duo RIGHEIRA. Sa fora cagom, nabrijanim syntovima i zaraznim refrenom, poharali su Europske top chartove prvo sa singleom "Vamos A La Playa", a par mjeseci kasnije i sa "No Tengo Dinero". Obje pjesme sam jako volio i redovito sa prijateljom Ratkom pjevusio refrene obje pjesme sa pokusajem kopiranja smjesne cage koja nam i nije isla najbolje. Nakon ova 2 mega hita, RIGHEIRA je netragom nestala i pala u potpuni zaborav.


Osim synth popa koji je bio vrlo popularan, javio se jos jedan glazbeni stil koji je bio popularan, italo disco. Moram priznati da mi je taj stil jako tesko prolazio kroz usi i smatrao sam ga doista mrskim. Medjutim nista se ne moze generalizirati pa sam tako i ja pronasao jednu pjesmu koja je bila italo disco, ali ipak izvrsna. Pjevac je nosio pseudonim P. LION, single je bio "Happy Children". Kao i predhodno navedeni i ovaj izvodjac je vrlo brzo nestao, ali pjesma mi je ostalo u lijepom sjecanju.

Gazebo je bio jos jedan u nizu one hit wondera, doduse nanizao je cak 3 uspijesna singlea, a zatim pokusaovao jos nesto napraviti bez vecih komercijalnih uspijeha. Najvecu popularnost je stekao sa svojim prvim singleom "I Like Chopin", pjesmom koja se tada nije skidala sa radio stanica i svi su je pjevusili. Ovaj single prodao se u preko 8 miliona kopija, sto je preko noci od Gazeba stvorilo zvijezdu. Slijedio je single "Lunatic", jako dobra pjesma, ali ni priblizno hit kao "I Like Chopin". Treci single vrijedan spomena je "Telephone Mama", no niti on niti blizu popularnosti prvog.

Jos bih spomenuo duo T.X.T. koji su imali fenomenalan single "Girl`s Got A Brand New Toy", no om njima zaista nemam nista za reci osim da su se pojavili i nestali sa spomenutim hitom.

Mnogi osporavaju vrijednosti one hit wonder izvodjaca, jer kazu da nisu vrijedni spomena. Kategoricki to odbijam jer i samo jednu vrhunsku stvar napraviti i sa njome dobiti odobravanje velikih masa je umjetnost za mene. Sve ovdje iznad navedene izvodjace i dan danas volim poslusati i nikad ih necu zaboraviti:)))

PRVI 7" SINGLE U MOJOJ KOLEKCIJI

Casopis BRAVO se vec na veliko kupovao svaki tjedan. Pratilo se sto se desava na svijetskoj muzickoj sceni. "Is There Something I Should Know?" je jos uvijek zario i palio po svijetskim top chartovima. Informacije su skroz sporo prolazile i nisam pojma imao da je vec na pomolu novi studijski album DURAN DURAN! Bila je vec jesen, sredina 10-og mjeseca 1983 kada sam na radio stanici cuo najavu novog singlea DURAN DURAN. iz prva naravno nisam zapamtio ime pjesme, panicno sam zgrabio prvu praznu audio kazetu koju sam nasao pri ruci i poceo snimati. U tom trenutku vise sam se koncentrirao na sam proces snimanja i dal sam sve
dobro nastimao, nego sto sam uopce slusao pjesmu. Nakon sto je zavrsila pjesma pritisnu sam tipku stop na svok kazetofonu i premotao na pocetak. Naravno o samom pocetku pjesme nije bilo niti govora, ali cijelokupan manevar je urodio plodom jer pjesma je bila zabiljezena:))) Bio sam toliko pametan da sam na kraju pjesme ostavio da se snimi govor radio voditelja i tako odmah saznao da se pjesma zove "Union Of The Snake" i da ujedno najavljuje treci studijski album DURAN DURAN!


Nabrijan do neba jako sam se veselio novom albumu omiljenog banda. Par dana kasnije nasao sam se sa svojim susjedom koji je iz tjedna u tjedan imao sve vise i vise vynila u kolekciji. Odmah sam ga pitao naravno za novi single duranovaca, nasmijao se i izvukao 7" singleicu i dao mi je u ruke! To je bio pocetak odusevljenja jer nakon toga je uslijedila informacija da je taj single izdao Jugoton i da ga ima u nasim prodavaonicama ploca:)))) Samo sam pogledao na sat, pozdravio susjeda, popeo se 2 kata vise u svoj stan, uzeo novac i uputio se po svoju prvu singlecu. Na putu do centra grada samo mi je strujilo kroz glavu "Boze daj da je imaju u ducanu, da nije prodana". Moje molitve su bile uslisene i bez nekih problema uzeo sam svoj primjerak najnovijeg singlea duranovaca, platio ga i vratio se kuci. Ne moram ni pricati koliko sam puta taj dan preslusao "Union Of The Snake", a gramafon jos uvijek onaj jadan, star i onemocao! U svoj toj euforiji nije mi uopce palo na pamet barem jednom zavrtiti b stranu singlea! Kako sam je oktrio, u nastavku price...

OBOJENA SVIJETLOST

Nismo imali interneta, nismo imali kablovsku, jedino sto je bilo uz brojne radio stanice bila su 2 TV programa na drzavnoj televiziji. Prvi i drugi program, koji su funkcionirali na drzavnoj razini. Kako smo bili u drzavi (Jugoslavija) koja se sastojala od 6 Republika i 2 Autonomne pokrajne, tako je bilo i vise TV studija koji su se svakodnevno izmjenjivali. Svaki studio je bio po necemu najbolji tj. neka vrsta emisija mu je najbolje lezala. Tako je Beogradski studio bio najbolji po humoristicnim serijama, brojnim domacim filmovim i domacim muzickim emisijama, Sarajevski studo je bio najbolji po humoristicnim studijskim emisijam, a Zagrebacki studio osim po nenadmasnoj KVISKOTECI i po brojnim kolaz emisijama tipa nedjeljnog popodneva SASTANAK BEZ DNEVNOG REDA ili vecernje emisije OBOJENA SVIJETLOST. Buduci da sam bio vec jako navucen na muziku ove dvije emisije sam sa nestrpljenjem ocekivao jer su mi bile zapravo jedini izvor gdje sam mogao pogledati neki novi video spot sa svijetskih top lista i na taj nacin jos bolje upoznati tko je tko:)


U proljece 1983 bila je prikazana jos jedna u nizu emisija OBOJENA SVIJETLOST. Ne sjecam se bas tocno dana, ali isla je sredinom tjedna u vecernjim satima. Autor i voditelj emisije bio je Josko Marusic, covjek koji se osim ovom emisijom bavio crtanjem stripova, karikaturom, ilustracijama i literaturom, no glavno teziste mu je bio animirani film. Ovu
emisiju je radio od 1982 do 1989 sa veliki uspjehom. Te veceri u OBOJENOJ SVIJETLOSTI bilo je prikazano nekoliko spotova grupe DURAN DURAN sa naglaskom da se radi o vanseriskim video spotovima. Naravno vec tada pomalo uzbudjen nisam skidao pogled sa TV ekrana i upijao svaku sekundu spotova koji su se vrtili jedan za drugim. Veliku vecinu tada sam prvi puta gledao! "Planet Earth" ; "Careless Memories" ; "Girls On Film" ; "My Own Way" ; "Hungry Like The Wolf" ; "Rio" ; "Save A Prayer", nizali su se kao na traci, sa naravno hvalospjevnim komentarima samog autora. Za kraj je ostavljen tada najnoviji single "Is There Something I Should Know" koji me skroz oborio s nogu. Svih 5 clanova uniformirano u plave kosulje i bijele kravate naprosto su me odusevili sa svojim outfitom. Teska srca prihvatio sam kraj emisije tu vecer i otisao u krevet. Citavu noc u podsvijesti su mi se vrtili ti spotovi. Sljedece jutro u skoli je bila "ludnica" ( ja sam isao u 5 razred), gotovo svi smo gledali OBOJENU SVIJETLOST i sa divljenjem pricali o duranovcima:) Polako se slagala ogroman baza fanova u mom osnovnjaku:)))
Nekoliko dana kasnije sam shvatio da mi je jedna dobro napravljena TV emisija zauvijek promjenila zivot i stavila tocku na i, koji mi je najbolji band bio tada, ali ostao i danas! Naravno i dalje sam prihvacao nova imena sa muzicke scene, neke samo na kratke staze, neke na duge, ali od tada sam dobro znao da je mjesto na vrhu moje muzicke piramide rezervirano samo za jedno ime, DURAN DURAN. Prva polovica te 1983 je nesumljivo bila u znaku duranovaca, mislio sam da je to sam vrh popularnosti, nisam pojma imao sto se tek sprema, jer lavina je tek krenula...

BOLJI!?

"Please, please tell me now, please, please tell me now, please, please tell me now, please, please tell me now" trestalo je na svim radio stanicama i top listama. Pjesma se naravno zvala "Is There Something I Should Know?" Bila je to pjesma koja je osvojila citav svijet i prvi broj 1 DURAN DURAN na top listama i to sa obje strane bare! Nakon 7 singlova koje su do tada izdali 8. je bio trijumfalan! Bila je prva polovica 1983 i nakon Velike Britanije i Amerike, duranomania se vec naveliko osjecala i kod nas. Sav obuzet ovom pjesmom zaista sam je danima slusao i osluskivao sto drugi misle o samom bandu. Tih dana i KAJAGOOGOO je harala top listama. Prvi single "Too Shy" bio je broj 1 u Velikoj Britaniji i broj 5 u SAD, sljedio je i drugi single "Ooh To Be Ah". Pun ponosa sto mi prakticki 2 najbolja banda tako mocno kotiraju na vecini top lista, nisam skidao smjeh sa lica. Vrhunac ludnice je bio kada sam jednog popodneva sasvim slucajno citao po ne znam koji puta popis muzicara koji su sudjelovali na albumu KAJAGOOGOO "White Feathers" i tada procitao da je producent ploce Nick Rhodes. Prvo sam bio zbunjen, zatim u potpunoj nevjerici, da bih na kraju poceo provjeravati tu informaciju. Nakon nekoliko tjedana dobio sam potvrdu da je to upravo isti Nick Rhodes koji je klavijaturista u DURAN DURAN i to iz jednog od njegovih interviewa koje sam procitao u domacem casopisu ITD. Ne da su mi ovi bandovi savrseno muzicki i vizualno lezali, nego je cak postojala neka cvrsca veza. I dalje sam imao 2 najbolja banda, nisam se mogao odluciti za boljeg!?

NOVI FAVORITI?

Sada sam vec bolje baratao imenima sa muzicke scene i polako uvrstavao nove favorite na svoju ljestvicu prioriteta. Vynile sam zelio kupovati pazlljivo da mi kolekcija bude sto kvalitetnija, a treba svakako napomenuti da i mnogi albumi ili nisu uopce objavljivani ili su sa dosta mjeseci zakasnjenja objavljivani kod nas.
Jos jednom na nagovor prijateljice iz razreda otisao sam u ducan ploca i kupio svoj cetvrti vynil, a da nisam imao blage veze sto to kupujem. Danima mi je govorila: "kupi EURYTHMICS, kupi EURYTHMICS", i ja otisao u ducan i donio kuci album "Touch":) Stara dobra prica se ponovila, nekoliko pjesama odmah sam prepoznao i bio sretan sto sam jos jednom poslusao savjet sto kupiti. Najvise me odusevila stvar "Here Comes The Rain Again" koja mi je do danas ostala najbolja / najdraza pjesma ovog dua. Osim nje naravno bio mi je favorit i "Who`s That Girl", predivna laganica.

Osim novo otkrivenih EURYTHMICS, pojavio se jedan novi pjevac meni jako zanimljiv, PAUL YOUNG. Na top listama napravio je pravi mali darmar i to sa 2 singlea u nizu! Ne sjecam se tocno koji je bio prvi, a koji drugi no obje pjesme su mi bili vrhunske. "Love On The Common People" bila je cista erotika od pjesme, dahtanje zenskih back vocala tjekom citave pjesme bili su mi ludnica, muzika takodjer i naravno sam Paul Young vrhunski je pjevao. Ovu pjesmu sam zavolio na prvu loptu i kao kod EURYTHMICS ovo mi je i dalje najbolja / najdraza pjesma ovog pjevaca. druga pjesma je bila "Come Back And Stay", tek nesto manje slabija od predhodnog singlea. Situacija je bila kristalno cista, pravac ducan plocama i kupovanje albuma "No Parlez". Album mi je bio samo solidan, jer osim 2 vrhunska singlea sve ostalo je bilo osrednje.


Iako su mi u usima uglavnom pasali britanski i amercki glazbenici desilo se po prvi puta drugacije. Pojavila se njemacka grupa NENA koja je doslovno sa jednom pjesmom uspijela "poraziti" citav svijet!
"99 Luftballons" bio je apsolutan mega hit. Nije bilo dana da se ta pjesma nije vrtila po nekoliko desetaka puta na svim radio stanicama, prava Nenomanija je zavladala krajem 1983 i nastavila se 1984. Najbizarniji podatak kojeg se sjecam vezanim za "99 Luftballons" je clanak u "crnoj kronici" u kojem sam procitao da je jedna mlada djevojka toliko volila ovu pjesmu da je pustala jako glasno nekoliko desetaka puta dnevno. Susjed koji je zivio ispod nje nije volio slusati glasno muziku i nekoliko puta joj je prijetio. Prica je zavrsila tako da je jedno jutro pozvonio djevojci na vrata i kada je ona otvorila na mjestu je ubio! Bila je to clanak u dnevnim novinama koji me zaista zgrozio. No vratimo se mi na na lijepse teme. Vrlo brzo sam kupio i ovaj album na vynilu, i tamo pronasao jos jednu sjajnu pjesnu "Leuchtturm" koja je cak mislim bila prvi single sa tog albuma, ali eto nisam siguran.

Sva ova 3 albuma koja su se nasla tada u mojoj kolekciji bila su samo solidna. Sto to znaci? Hmm, pa da osim 2-3 hit singlea, ostale pjesme nisu izazivale nista specijalno u meni. Naravno nije bilo uopce upitno dali mi je zao sto sam ih kupio, naravno nije, ali eto premoc KAJAGOOGOO i DURAN DURAN se nastavila potpuno opravdano jer i dalje sam albume "White Feathers" i "Rio" slusao nekoliko puta dnevno i to u cijelosti!

BRAVO!

Pocetkom 1983 vec sam na veliko bio inficiran muzikom i uz citanje i skupljanje stripova to mi je bila najveca opsesija. Nije bilo tjedna da nisam zavirio u ducane s plocama da vidim da li je stiglo nesto meni zanimlljivo. Da bih lakse mogao pratiti imena sa svijetske muzicke scene, poceo sam zapisivati njihova imena i imena pjesama kada bih cuo spikere na radio stanicama kada su ih najavljivali, jer bio je to jedini kljuc uspijeha kako kupiti ili nabaviti nesto sto ti je dobro...

Zanimljivo je da je u to vrijeme moj najbolji prijatelj Ratko baratao puno bolje sa muzickim imenima i ne rijetko mi je on sam znao nabaciti neko ime banda / izvodjaca koje mu je bilo dobro, a ja nisam imao pojma o kome prica, tek kada bih cuo pjesme koje mi je naveo shvatio sam da ih znam i da su mi odlicne. Nesto kasnije nas dvojica onako zaista najboljih prijatelja ravnopravno smo otkrivali muzicki svijet i zajedno snimali audio kazete, kupovali ploce. Dok je Ratko uvijek bio kud i kamo racionalniji i znao je stati na kocnicu ja sam se potpuno prepustio muzici, sto kupovanjem albuma, sto snimanjem audio kazeta.

Da ne bih zujao ko bumbar oko cvijeta kako se sto zove, definitivno sam odlucio objaviti rat neinformiranosti, tada nije bilo interneta i osim radio stanica jedino pravo vrelo muzickih informacija su bili razliciti muzicki casopisi, sto domaci sto strani! Od domacih pod moje ruke su pali ITD, kasnije SUPER ITD, ROCK, DJUBOKS, STUDIO, a od stranih naravno casopis svih generacija 80-ih BRAVO, nesto kasnije malo elitniji POP ROCKY i POP CORN.

Kod domacih casopisa bio je veliki plus sto sam ih mogao naravno procitati. Bilo je tu razlicitih interviewa, presjeka karijera sa discographyama, popisi koncerarta i dalo se stvarno dosta saznati.

Kod stranih caspoisa bio je jedan velik problem:) Svi navedeni bili su na njemackom jeziku. U skolu u koju sam isao nitko nije ucio njemacki jezik, nastavni jezici su bili engleski i nesto malo francuskog, a barem svako drugi od nas je kupovao BRAVO. Naravno glavni razlog su bile brojne slikice i posteri. Papir na kojem su se tiskali ti strani casopisi za nas klince je bio fantastican. Dok smo papir za domace casopise nazivali "zahodski".
Kada smo vidjeli neki zanimljiv clanak u BRAVU, pronalazili smo sve zive nacine kako da dodjemo do prijevoda. Najcesce su nam prevodili roditelji koji su dobro znali njemacki jezik, ali ih nismo mogli ni priblizno "izmikati" koliko smo zapravo htjeli pa smo odabirali samo najatraktivnije clanke. No nekada je slijedio veliki sok, jer smo shvatili da u vecini domacih casopisa urednistvo upravo crpi veliki dio imformacija iz bas tih njemackih casopisa koje mi kupujemo, pa se nerijetko moglo naci doslovno iskopirana citaba stranica, samo naravno prevedena na hrvatski i na 10 svijetlosnih godina losije otisnutom papiru.
No nije nas to previse uznemiravalo, prihvatili smo to kao nesto sasvim normalno pa smo i dajje kupovali u stereo tehnici, i domace i strane i tako imali sto procitati i kvalitetne slikce:)))


Osim slikica i postera meni je odmah od samog pocetka BRAVO sluzio kao izvor informacija kakvo je stanje na top listama .Kako se radilo o casopisu koji je izlazio svaki tjedan podaci su bili vrlo svijezi. Jedna stranica je uvijek bila rezervirana za BRAVO TOP CHART, osim lokalne BRAVO liste bila je i UK & USA top lista 10 najboljih albuma i singlova za taj tjedan.
Od tog trenutka kada sam poceo kupovati BRAVO, bio sam puno informiraniji. Znao sam veliku vecinu pjesama tocno kako se zove i tko ih izvodi. Nekada se znalo desiti da su neke pjesme na toj top listi kod nas postale popularne tek za nekoliko mjeseci, no ja sam znao za njih!:)
Isto tako sam se znao uanprijed pripremiti sto nas ceka jer su najavljivali unaprijed nove singlove i albume.
Za top listu iz BRAVA sam isto imao poseban riitual, svaki tjedan kada bih kupio casopis izcupao bih tu stranicu i nalijepio je na zid pored radnog stola kako bi mi bila uvijek na oku. Naravno prije stavljanja na zid, prvo sam zaokruzio pjesme koje su mi dobre na toj listi, a zatim oznacio one koje jos nemam snimljene na audio kazeti ili vynilu, a dobre su mi i zelim ih nabaviti. Iz tjedna u tjedan sam taj ritual radio sve do kraja 1990 godine. Tada sam kupio posljednji broj casopisa koji je obiljezio mladost kako meni tako i mnogima iz moje generacije! Htio sam staviti jednu naslovnicu BRAVA iz tog perioda i slucajno sam nasao bas prvi broj koji sam kupio, bilo je to pred kraj ljeta 1983 godine. Na naslovnici je bio tada meni jos uvijek najdrazi / najbolji band KAJAGOOGOO, od tog broja sjedecih 7-8 godina nisam preskocio niti jedan broj tog casopisa. Redovito nakon nekoliko desetaka prelistavanja svaki broj bi zavrsio pod mojim skarama i skalpelom jer sam radio knjige svojih omiljenjih bandova, no to je jedna druga prica...

MISSION FAILED:(((

Nakon nekoliko dana sto sam neprekidno vrtio "Rio" album na svom jos uvijek jadnom gramafonu, nasao sam se ponovno sa susjedom. Sav odusevljen rekao sam mu koji album sam kupio i kako mi je to dobro. On se naravno samo nasmijao i izvukao drugi vynil! Tada nisam pojma imao ali radilo se o prvom albumu duranovaca jednostavnog naslova "Duran Duran". Oci sam izbecio sav zbunjen jer mi nije bilo na kraju pameti da novootkriveni band ima 2 albuma iza sebe, a ja naravno imam samo drugi. Jednostavan omot, bijele podloge sa fotkom banda odavao je minimalizam, al bas nekako po mom gustu. Tek sto sam zelio zamoliti susjeda da mi zavrti malo taj album vec se culo lagano pucketanje ploce jer ju je on namjestio na gramafon dok sam ja sav u nevjerici scannirao svaki cm omota. Prvi taktovi "Girls On Film" bacili su me sa kauca skoro do stropa jer sam i tu pjesmu cuo mali milion puta prije na radio stanicama, ali nikada nisam registrirao u glavi koji je to band. Naravno i druga pjesma "Planet Earth" bila mi je poznata, ne do duse toliko kao "Girls", ali poznata. Ne moram ni reci da mi je sam band porastao jos vise i u ocima i u usima jer sam covjek koji je tada imao preko 1000 vynila, smatrao ih je jednim od boljih bandova tada. Nakon odslusanog albuma jos zadovoljniji vratio sam se kuci i ponovno zavrtio "Rio" album:)))
Moja sljedeca misija je bila jasna, otici sto prije do centra grada ravno u ducan i obavezno kupiti prvi album duranovaca. Suguran u svoj uspijeh, sljedeci dan sam se uputio u svetu misiju. Na zalost desilo se nesto neocekivano, nakon sto sam doslovno citav grad Zagreb presao u narednih nekoliko dana, nisam nasao zeljeni vynil! Zasto? Zato sto je bio raspordan vec odavno, a u to vrijeme Jugoton jedan od najvecih izdavaca muzickih medija nije radio reprintove prodanih albuma stranih izvodjaca.
Porazen i neispunjene svete misije pomirio sam se sa cinjenicom da neko vrijeme necu imati prvi album omiljenog banda...

HER NAME IS RIO!

Jedan obican skolski dan otvorio mi je nove horizonte. Bio je pocetak 1983, sjedili smo u razredu za vrijeme velikog odmora i neobavezno pricali, zamor je bio dosta velik. U jednom trenutku u razred je usao jedna stariji decko koji je mogao biti 7. ili 8. razred (ja sam bio 5.). Stao je pred plocom i ogromnim slovima napisao DURAN DURAN. Zamor je utihnuo, a on se okrenuo prema nama i rekao: "klinci, ovo je band koji trebate slusati" i zatim se okrenuo prema vratima i izasao.
Dok je vjerojatno velikoj vecini mojih vrsnjaka to bila informacija koja je iste sekunde u jedno uho usla, a iz drugog izasla, na mene je sve to ostavilo dosta veliki dojam.
Otisao sam kuci i poceo prevrtati po snimljenim kazetama koje sam imao, velika vecina je bila bez ikakvih popisa i moram biti iskren da nisam nasao nista od spomenutog banda.


Do susjeda nisam mogao nikako doci taj dan jer ga nije bilo kod kuce. Kako sam imao "vec" dvije ploce u kolekciji pomislio sam da bi lijepo bilo imati i trecu. Nikako nisam imao taj dan mira i uputio sam se u centar grada, tocnije u Bogovicevu ulicu gdje je Jugoton imao svoj ducan. Odmah pred samim ducanom bacio sam oko na izlog da vidim sto je onako vise istaknuto i odmah zamjetio jedan ljubicasti omot u cijem je lijevom gornjem kutu pisalo DURAN DURAN. Sam omot mi se odmh svidio. Usao sam u ducan i bez pre velike filozofije izvukao sa police jedan primejrak albuma "Rio", otisao do blagajne, uredno ga platio i odsetao doma. Na putu do kuce kroz glavu mi je prolazila i dalje recenica iz razreda, a kako sam volio biti u drustvu starijih tako sam volio i poslusati njihove savjete. Konacno sam se dokopao svoje sobe i brzo stavio plocu na gramafon, krenulo je...prve taktove pjesme "Rio" prepoznao sam iste sekundi i sam sebi rekao: "wow ovo znaaaam":))), sljedece dvije pjesme tada jos nisam poznavao, bile su to "My Own Way" i "Lonely In Your Nightmare", ali bile su mi sjajne. Nakon njih je uslijedila prava euforija jer na red je dosao "Hungry Like The Wolf" koji sam podsvijesno zapravo znao napamet i nije bilo dana da na radio stanicama nisu zavrtili tu pjesmu. Nisam mogao maknuti smijeh sa lica od srece i ponosa sto sam gotovo na slijepo, ponukan cudnim dogadjajem odsetao u ducan sa plocama i kupio tako dobar album! Naravno preslusavanjem albuma u cijelosti jos sam shvatio da znam i "Save A Prayer" koja je takodjer mjesecima bila na meniima svih radio stanica. Stvari su se lagano pocele mjenjati i imao sam 2 omiljna banda, KAJAGOOGOO i DURAN DURAN. Od 3 kupljena vynila, cak su mi 2 bila od prve do zadnje pjesme savrseni. Opasno mi se svidio ovaj hobby i nastavio sam sa kupovinom novih albuma...

OTKRIVANJE VYNILA:)))

Citava 1981 i dobar dio 1982 godine mi je prosao presnimavanjem silnih audio kazeta sa radio stanica. Los prijenosni kazetofon sa jos losijim audio kazetama koje su bile po nekoliko puta presnimavane bile su produkt zaista losih snimki pjesama koje nisu imale niti glavu, niti rep, a cesto se usred pjesme mogla cuti i koja reklama.

Kako sam vec imao neugodnih iskustava sa audio kazetama jer se cesto znale izvuci traka za vrijeme reprodukcije pa su trajno ostale ostecene nije mi bilo nikada na kraju pameti da kupujem originalne albume u formi audio kazeta. Tocku na i je dao moj susjed, covjek koji je imao muziku u malom prstu u to vrijeme i bio je strastveni kolekcionar ploca ili lijepse receno vynila. Bio je 6-7 godina stariji od mene, taman toliko da ga gledam sa velikim postovanjem, u slobodno vrijeme je bio DJ. Upoznao sam se s njime sasvim slucajno i preko njega zapravo saznao sve prednosti vynila. Svaki puta kada bih dosao u njegovu sobu nisam mogao sakriti odusevljenje koliko je tamo bilo vynila. Naravno kao pravi kolekcionar kao on dao mi je svaki album, maxi single ili single iskljucivo da pogledam u omotu, a kada sam htio nesto poslusati on sam bi vadio plocu iz omota i stavljao je na gramafon. Volio sam gledati taj ritual od samog vadjenja ploce, primanjem je sa obje ruke za vanjski rub, puhanje eventualno mrvica prasine i stavljanja ploce, stavljanjem rucice sa iglom na nju.

Polako su poceli plutati na povrsinu moji prvi favoriti medju bandovima. Krajem 1982 pojavio se jedan meni jako zanimljiv band imenom KAJAGOOGOO. Pod svakodnevnim pritiskom gledanja susjedove kolekcije albuma, jednostavno sam dobio veliku zelju imati poneki album u svojoj kolekciji. Kako sam na samom startu kupovanja muzickih albuma otpisao audio kazete kao medij, ostao mi je vynil kao jedina alternativa.

Upravo izlaskom prvog albuma KAJAGOOGOO "White Feathers" pocetkom 1983 godine po prvi put sam zapravo shvatio sto znaci kada ti neki band "lezi"i kada ti se svidja zapravo citav album kao cijelina. Bez mnogo razmisljanja od svog djeparca odvojio sam potreban novac i uputio si na Zagrebacki Velesajam gdje je bio u tjeku Proljetni sajam, a na njemu stand tadasnjeg diva Jugotona. Prva ploca bila je kupljena i dolaskom kuci pokusao sam sto vjernije kopirati svog "mentora" u ritualu postavljanja ploce na gramafon, sa jednom iznimkom, moj gramafon je bio vrlo star i sa vrlo losom iglom, tako da sam svojih par prvih ploca unatoc maximalnom trudu vrlo brzo unistio.

No niti danas mi nije zao zbog nastale stete jer ti poceci bili su tako posebni i zauvijek ce ostat urezani u moja sjecanja. Imao sam tada samo jednu plocu u kolekciji ali zato je bila od banda koji mi je od prvog slusanja zapeo za uho i bezuvijetno proglasen mojim najdrazim/najboljim bandom tog trenutka.

Vrlo brzo sam shatio da sa kupovanjem vynila dobivam visestruko zadovoljstvo. Kao prvo mogu u potpunosti poslusati uradak nekog banda i na taj nacin puno objektivnije shvatiti koliko mi je taj band istinski dobar. Drugo nista manje bitno, imat cu pjesme koje volim
slusati pri ruci da ih pustim kada god to zazelim i to u cijelosti tj sa glavom i repom. Trece, stvorit cu si kolekciju onoga sto me ispunjava i sto volim. Nekoliko tjedana kasnije dosla je na red moja druga ploca u kolekciji. Odabir je pao na CULTURE CLUB i njihov album "Colour By Numbers". Album mi se jako svidio ali mi nije bio niti priblizno dobar kao onaj od KAJAGOOGOO.

Na red je dosla i treca ploca i sa njom zapravo zapocela moja prica koja se zove DURAN DURAN. Radilo se o drugom studijskom albumu "Rio", kako sam ga odlucio kupiti i sto se nakon toga desilo pricat cu vam...

VIZUALNI IDENTITET:)

Kao sto sam obecao, bacio sam se na vizualni identitet bloga i mogu reci da sam vrlo zadovoljan. Naravno nije jos bas sve na svome mjestu i zbigecano do kraja, ali ima vremena.

Vratio bih se ponovno na pocetak 1981, koju nekako smatram "nultom" godinom kod sebe, vrijeme gdje je "sve" zapocelo, zapravo kada sam potpuno postao svijestan svega oko sebe. Daklem te sam se godine preselio u potpuno novi kvart i u nedostatku novih prijatelja zapoceo sam istrazivati muzicke vode. Svasta mi se svidjelo, no jedan pravac posebno. Bio je to NEW ROMANTIC pravac koji je odudarao od dotadasnjh pravaca koji su harali u 70-ima, poput ROCK i DISCO muzike.

Omiljena meta bile su mi top liste koje su se redovito vrtile na razlicitim radio stanicama. Oboruzan uvijek sa nekoliko "rabljenih" audio kazeta cekao sam u zasijedi da naleti neko dobra pjesma da bih je mogao snimiti. Sada kada se sjetim tih dana i tehnike snimanja jednostavno se moram smijati. Gotovo niti jedna pjesma nije na tim audio kazetama bila zabiljezena od pocetka, ali niti sa krajem, ali ponosno sam spremao sve te kazete u svoju kolekciju ne opterecujuci se perfekcionizmom.

Poceci mojih muzickih otkrica bili su zapravo nasljedje 70-ih, tj izvodjaca koju su harali u predhodnoj dekadi. Tako sam se na pocetku zalijepio na imena poput: DAVID BOWIE, BLONDIE, THE POLICE, QUEEN i polako otkricao tko su i sto su vec do tada napravili na muzickoj sceni. Naravno u prvom valu svog otkrivanja zahvatio sam i neka skroz nova imena koja su se savrseno uklopila na pocetku 80-ih. DURAN DURAN, U2, DEPECHE MODE, SIMPLE MINDS, SPANDAU BALLET, ABC, HUMAN LEAGUE, SOFT CELL, KIM WILDE, samo su neka od tih imena koja su mi se svidjela.

Naravno u to vrijeme nisam imao izrazite favorite, kako je to bio moj pocetak aktivnijeg slusanja muzike, sve od navedenog mi je bilo podjednako dobro.

FRIENDS OF MINE...

Oni koji slusaju DURAN DURAN znaju da je naslov mog prvog javljanja jedna od pjesama sa prvog albuma. A kako zapoceti ovo muzicko putovanje nego od pocetka. Za 1981 me vezu mnoge stvari tj. dogadjaji, bila je to godina kada sam se preselio iz jednog dijele grada u drugi, poceo sam otkrivati svoje prve glazbene uzore u nedostatku novih prijatelja jer sam bio potpuni stranac u novom kvartu. Zapravo nije ni cudo sto sam se sa 10 godina zakacio na muziku, stripove i filmove upravo iz navedenog razloga.Naravno vrlo brzo sam se asimilirao u novu sredini i stekao nove prijatelje, ali osim njih nastavio sam i dalje istrazivati muzicke, stripovske i filmske pravce.Kako sam ovaj blog najmjenio prvenstveno bandu koji mi je obiljezio zivot, najvise cu pisati o njemu, onda malo manje o ostalim imenima muzicke scene koje sam slusao ili jos slusam, onda jos nesto manje o stripovima i filmovima.

DURAN DURAN je band koji sam zavolio gotovo na samom pocetku njihovog djelovanja, 25 godina kasnije dosta se stvari promjenilo, kako i ne bi, ipak je to cetvrt stoljeca, ali jedna stvar se nije promjenila ni malo, ovaj band jos uvijek mi znaci jednako, daje mi pozitivnu energiju svaki puta kad ih cujem i vidim, sa njihovom muzikom jednostavno lakse prolazim kroz zivot, daju mi samopouzdanje, mame mi smijeh na lice, jednostavno me cine sretnim.

Za uvodnik milslim da je ovo sasvim dovoljno, sad se bacam na vizuelni identitet citavog bloga, a onda krecem sa muzickim puotovanjem odprilike 2 i pol dekade unazad...