BRAVO!

Pocetkom 1983 vec sam na veliko bio inficiran muzikom i uz citanje i skupljanje stripova to mi je bila najveca opsesija. Nije bilo tjedna da nisam zavirio u ducane s plocama da vidim da li je stiglo nesto meni zanimlljivo. Da bih lakse mogao pratiti imena sa svijetske muzicke scene, poceo sam zapisivati njihova imena i imena pjesama kada bih cuo spikere na radio stanicama kada su ih najavljivali, jer bio je to jedini kljuc uspijeha kako kupiti ili nabaviti nesto sto ti je dobro...

Zanimljivo je da je u to vrijeme moj najbolji prijatelj Ratko baratao puno bolje sa muzickim imenima i ne rijetko mi je on sam znao nabaciti neko ime banda / izvodjaca koje mu je bilo dobro, a ja nisam imao pojma o kome prica, tek kada bih cuo pjesme koje mi je naveo shvatio sam da ih znam i da su mi odlicne. Nesto kasnije nas dvojica onako zaista najboljih prijatelja ravnopravno smo otkrivali muzicki svijet i zajedno snimali audio kazete, kupovali ploce. Dok je Ratko uvijek bio kud i kamo racionalniji i znao je stati na kocnicu ja sam se potpuno prepustio muzici, sto kupovanjem albuma, sto snimanjem audio kazeta.

Da ne bih zujao ko bumbar oko cvijeta kako se sto zove, definitivno sam odlucio objaviti rat neinformiranosti, tada nije bilo interneta i osim radio stanica jedino pravo vrelo muzickih informacija su bili razliciti muzicki casopisi, sto domaci sto strani! Od domacih pod moje ruke su pali ITD, kasnije SUPER ITD, ROCK, DJUBOKS, STUDIO, a od stranih naravno casopis svih generacija 80-ih BRAVO, nesto kasnije malo elitniji POP ROCKY i POP CORN.

Kod domacih casopisa bio je veliki plus sto sam ih mogao naravno procitati. Bilo je tu razlicitih interviewa, presjeka karijera sa discographyama, popisi koncerarta i dalo se stvarno dosta saznati.

Kod stranih caspoisa bio je jedan velik problem:) Svi navedeni bili su na njemackom jeziku. U skolu u koju sam isao nitko nije ucio njemacki jezik, nastavni jezici su bili engleski i nesto malo francuskog, a barem svako drugi od nas je kupovao BRAVO. Naravno glavni razlog su bile brojne slikice i posteri. Papir na kojem su se tiskali ti strani casopisi za nas klince je bio fantastican. Dok smo papir za domace casopise nazivali "zahodski".
Kada smo vidjeli neki zanimljiv clanak u BRAVU, pronalazili smo sve zive nacine kako da dodjemo do prijevoda. Najcesce su nam prevodili roditelji koji su dobro znali njemacki jezik, ali ih nismo mogli ni priblizno "izmikati" koliko smo zapravo htjeli pa smo odabirali samo najatraktivnije clanke. No nekada je slijedio veliki sok, jer smo shvatili da u vecini domacih casopisa urednistvo upravo crpi veliki dio imformacija iz bas tih njemackih casopisa koje mi kupujemo, pa se nerijetko moglo naci doslovno iskopirana citaba stranica, samo naravno prevedena na hrvatski i na 10 svijetlosnih godina losije otisnutom papiru.
No nije nas to previse uznemiravalo, prihvatili smo to kao nesto sasvim normalno pa smo i dajje kupovali u stereo tehnici, i domace i strane i tako imali sto procitati i kvalitetne slikce:)))


Osim slikica i postera meni je odmah od samog pocetka BRAVO sluzio kao izvor informacija kakvo je stanje na top listama .Kako se radilo o casopisu koji je izlazio svaki tjedan podaci su bili vrlo svijezi. Jedna stranica je uvijek bila rezervirana za BRAVO TOP CHART, osim lokalne BRAVO liste bila je i UK & USA top lista 10 najboljih albuma i singlova za taj tjedan.
Od tog trenutka kada sam poceo kupovati BRAVO, bio sam puno informiraniji. Znao sam veliku vecinu pjesama tocno kako se zove i tko ih izvodi. Nekada se znalo desiti da su neke pjesme na toj top listi kod nas postale popularne tek za nekoliko mjeseci, no ja sam znao za njih!:)
Isto tako sam se znao uanprijed pripremiti sto nas ceka jer su najavljivali unaprijed nove singlove i albume.
Za top listu iz BRAVA sam isto imao poseban riitual, svaki tjedan kada bih kupio casopis izcupao bih tu stranicu i nalijepio je na zid pored radnog stola kako bi mi bila uvijek na oku. Naravno prije stavljanja na zid, prvo sam zaokruzio pjesme koje su mi dobre na toj listi, a zatim oznacio one koje jos nemam snimljene na audio kazeti ili vynilu, a dobre su mi i zelim ih nabaviti. Iz tjedna u tjedan sam taj ritual radio sve do kraja 1990 godine. Tada sam kupio posljednji broj casopisa koji je obiljezio mladost kako meni tako i mnogima iz moje generacije! Htio sam staviti jednu naslovnicu BRAVA iz tog perioda i slucajno sam nasao bas prvi broj koji sam kupio, bilo je to pred kraj ljeta 1983 godine. Na naslovnici je bio tada meni jos uvijek najdrazi / najbolji band KAJAGOOGOO, od tog broja sjedecih 7-8 godina nisam preskocio niti jedan broj tog casopisa. Redovito nakon nekoliko desetaka prelistavanja svaki broj bi zavrsio pod mojim skarama i skalpelom jer sam radio knjige svojih omiljenjih bandova, no to je jedna druga prica...